Što je novo s Morganima?

Opisi radnje, zapisi sa snimanja, te detaljne informacije o glumcima i produkciji potražite za aktualne filmove u ovom podforumu!
Avatar
Darco
HDTV Mastermind
Kontakt:
Lokacija: Croatia
Postovi: 1974
Pridružen/a: 25 ožu 2008, 18:59

Što je novo s Morganima?

05 sij 2010, 09:33

Film u hrvatskim kinima počinje igrati 14. siječnja.

Trailer možete pogledati ovdje: http://www.continental-film.hr/film/sto ... morganima-

Informacije o produkciji

Komedija Što je novo s Morganima? prati uspješan par koji živi na Manhattanu, Paula i Meryl Morgan (Hugh Grant i Sarah Jessica Parker), čije gotovo savršene živote kvari samo jedan zamjetni neuspjeh; njihov brak koji propada. No njihov buran romantičan život nije ništa u usporedbi sa onime što ih čeka: Morganovi igrom slučaja prisustvuju ubojstvu, i postaju sljedeće mete plaćenog ubojice. FBI ih uključuje u projekt zaštite svjedoka, preselivši ih iz voljenog New Yorka u maleni gradić u Wyomingu, a njihov se klimav brak prijeti u potpunosti raspasti; osim ako, u svom novom životu u malom gardu, Morgani uspiju usporiti ritam života i obnoviti međusobnu strast.

Columbia Pictures predstavlja, u suradnji sa Relativitz Media, produkciju Castle Rock Entertainment i Banter Films, Što je novo s Morganima?. U filmu glume Hugh Grant, Sarah Jessica Parker, Sam Elliott, Mary Steenburgen, Elisabeth Moss, Michael Kelly i Wilford Brimley. Film je napisao i režirao Marc Lawrence. Producenti su Martin Shafer i Liz Glotzer. Izvršni producenti su Anthony Katagas i Rayan Kavanaugh. Glavni snimatelj je Florian Ballhaus. Dizajner produkcije je Kevin Thompson. Montažer je Susan E. Morse, A.C.E. Ko-producent je Melissa Wells. Kostimograf je Christopher Peterson. Glazbu potpisuje Theodore Shapiro.


O PRIČI

Martinu Lawrenceu pisanje i režiranje romantičnih komedija nisu nepoznanica, kao što najjasnije ilustriraju filmovi Glazba i stihovi i Dva tjedna za ljubav. No, upravo je na snimanju tih filmova razvijao ideje za film Što je novo s Morganima?, priču koja će pomaknuti njegove vlastite granice unutar žanra obrađujući novu temu: brak.

„Ideja mi je prvi put pala na pamet prije 10 ili 11 godina,“ kaže Lawrence. „To je bio projekt koji bi započeo pa ostavio, no kojem bi se svaki puta vraćao. Kažu da treba pisati ono o čemu znaš, no moj je problem što ja ne znam ništa. Gotovo i ne izlazim iz stana. Jedina stvar o kojoj znam puno je brak; svoju ženu sam upoznao na fakultetu i zajedno smo već dugo,dugo vremena.“

No brak Morganovih nije bilo kakav brak. „To je brak u krizi,“ komentira redatelj. „Tih dvoje ljudi su izgubili svoju povezanost zbog jedne prijevare, no korijen problema leži u činjenici da su se međusobno udaljili.“

Hugh Grant, koji glumi Paula Morgana, objašnjava situaciju: „Paul očajnički pokušava ponovno osvojiti Meryl. Odvede ju na večeru, i na povratku s večere budu svjedoci ubojstvu. Odjednom postaju jako važni svjedoci, a kako ih je ubojica vidio, FBI ih šalje u program zaštite svjedoka.“

Lawrence se koristi ideju neprilagođenosti u programu zaštite svjedoka kao uzbudljiv novi način da prisili ljubavni par da razriješe svoje probleme u divljini gradića Ray u Wyomingu. „Taj zahtjevni par iz New Yorka,“ objašnjava Grant, „biva poslan u maleni kaubojski grad u Wyomingu, što dovede do zanimljivih posljedica na njihov brak.“

Sarah Jessica Parker, koja glumi Meryl Morgan, komentira kako ova premisa za romantičnu komediju odskače od njenih ranijih projekata. „Svidjela mi se mušičavost scenarija. Nisam nikada glumila nekog kao što je Meryl, niti nekog tko je u braku kao što je ovaj.“

Njihovi domaćini i zaštitnici u Wyomingu su savezni šerif Clay Wheeler, kojeg glumi Sam Elliot, i njegova žena Emma, koju glumi Mary Steenburgen. Clay i Emma uče Paula i Meryl kako preživjeti u malom gradiću bez svojih pomoćnika ili karijera, i usput, kako da spase svoj brak. „Oni su u potpunosti na nepoznatom terenu, ne razumiju nas, niti mi razumijemo njih,“ kaže Steenburgen. „No, tijekom tog iskustva, oni ponovno otkrivaju jedno drugo i nauče neke lekcije o bračnom životu gledajući Claya i Emmu.“

Steenburgen kaže da su suprotstavljeni parovi pomogli istaknuti humor u scenariju. „Jednostavno je smiješna kombinacija, gledati kako se ti ljudi međusobno pokušavaju razumjeti,“ komentira glumica.

Osim što pokušavaju spasiti svoj brak, težak život bez suvremenih lagodnosti nije najgori problem Paula i Meryl. Na tragu im je plaćeni ubojica Vincent, kojeg glumi Michael Kelly, poslan da dovrši posao uklanjanjem svjedoka.

To može djelovati kao nevjerojatna kombinacija, no Lawrence komentira: „To je jednostavno kako ja doživljavam svijet. Kada sjednem pisati, ne pomislim 'Mislim da ću napisati komediju.' Jednostavno dobijem ideju; napisati priču o braku, a ovo je krajnji rezultat.“

DODJELA ULOGA

„Dvije najteže stvari kod stvaranja filma su napisati scenarij i dodijeliti uloge,“ kaže Martin Lawrence.

Imajući to na umu, Lawrence se obratio Hughu Grantu, s kime je surađivao na filmovima Glazba i stihovi i Dva tjedna za ljubav. „Naravno da sam ulogu napisao za Hugha,“ smije se Lawrence. „Toliko smo često surađivali da mi je bilo prirodno spomenuti mu ideju, koja mu se svidjela. No, nije postojao nikakav službeni dogovor. Ja napišem scenarij i ako mu se svidi, on razmisli želi li ga snimiti, ako ne, onda ništa.“

„Mislim da je Marc pravi humoristični genije, i da će ga u godinama koje dolaze svi prepoznati kao takvog. I mislim da je ovo njegov najbolji scenarij do sada, tako da mu nisam mogao odoljeti,“ kaže Grant. „Danas ima puno romantičnih komedija, no malo njih je zaista smiješno, dok Marc piše zaista smiješne dijaloge.“

Grantu je objedinjavanje scenarista i redatelja u jednoj osobi uvijek pozitivna točka na projektu, i vjeruje kako to pomaže da film bude bolji. „Što manje ljudi usmjerava film, tim bolje,“ nastavlja Grant. „Najgori su filmovi iza kojih stoji cijela ekipa pisaca, pa unajmljeni redatelj, pa unajmljeni producent; vrlo brzo se nađete u pravom paklu.“

Nakon što je Grant prihvatio ulogu Paula, Lawrence je morao pronaći snažnu glumicu za ulogu Meryl. Grant opisuje lik Meryl kao „silu prirode. Ona je posljednja u nizu ženskih likova koje je Marc napisao; i koje su uglavnom iz New Yorka, uspješne, neurotične, pametne, smiješne i zabavne žene. Mislim da su one na neki način Marcove maštarije, i svaka od njih je pravi ulov, pogotovo za nekog kao što je Paul.“

„Meryl je prava neizlječiva romantičarka,“ kaže Lawrence. „Na ljubav gleda vrlo idealistično. Jako je otvorena i šarmantna, no iskustvo njegove nevjere je uništilo onaj potpuno nevini dio nje.“

Tko bi osim Sarah Jessice Parker mogao tako savršeno utjeloviti taj arhetip otmjene stanovnice Manhattana, kako u filmu, tako i van njega. „Ona naprosto odiše New Yorkom, tipičnom energičnošću i društvenošću, i zaista bi se u Wyomingu osjećala neprilagođeno,“ kaže Lawrence. „Jednostavno je postajalo sve jasnije da bi S.J., kako ju zovem, bila naprosto savršena za tu ulogu.“

Parker je bila jednako uzbuđena oko prilike da radi sa Lawrenceom. „Pratio ga je toliko dobar glas, i svatko s kime sam pričala je bio oduševljen njime. Odmah sam znala da želim raditi s njime, a priča mi se iskreno svidjela.“

Privukao ju je način na koji je Lawrence napisao lik Meryl, a kasnije ju je oduševila njegova režija. „Jako mi se svidjelo koliko je lik bio smiješan na papiru, i kako je počela veza između Paula i Meryl, te najviše od svega, kuda njihova veza ide,“ kaže Parker. „Marc je divan redatelj. Odlično zna pogoditi što je potrebno svakom pojedinom glumcu i kako iz ljudi izvući maksimum, a da se oni uvijek osjećaju ugodno.“

Parker je naravno imala i drugu motivaciju. „Najvažnije, već sam dugo vremena sanjala, kao i mnogi drugi ljudi, a pogotovo žene, o snimanju romantične komedije sa Hughom Grantom.“

Igrom slučaja, Grant i ona na snimanju postaju pravi prijatelji. Njih dvoje su već davno glumili zajedno, u filmu Extreme Measures 1996. godine, no nijedno od njih nema nekih uspomena na to iskustvo. „Zapravo se osjećam kao da je ovo prvi puta da zaista radim sa Hughom, iako znam da smo se upoznali prije mnogo godina,“ kaže Parker. „Kada sam saznala da ću raditi na ovom filmu, putovala sam u London, pa sam pitala Marca trebam li se javiti Hughu dok sam tamo.“

„To je često tako u Hollywoodu,“ komentira Lawrence. „Oboje su pročitali scenarij i svidio im se, al prije nego pristanu na film odu na večeru kako bi se osigurali da niti jedno od njih ne podmeće nogu onom drugom. A ja sam u New Yorku i čekam izvještaj kako je prošlo.“

Naravno da je prošlo fantastično; toliko fantastično da su se Parker i Grant na večeri dogovorili našaliti sa Lawrenceom, provocirajući redateljeve pretjerane strahove. „Dogovorili smo da ćemo oboje pisati Marcu kako je večera prošla apsolutno užasno,“ kaže Parker.

„Dobio sam od oboje email kako je večera prošla užasno, da se Hugh grozno ponašao,“ kaže Lawrence. „I naravno da sam se užasnuo. Odmah sam im napisao pismo u kojem sam se ispričao zbog večere, da bih kasnije saznao da sam žrtva njihove šale. Tj. onoga što su oni smatrali šalom. Da bi nešto bila šala mora biti zabavna nekome.“

Grant ističe kako je Lawrenceu trebalo dosta vremena da otkrije istinu. „Bilo je zanimljivo da mi Marc nije sasvim vjerovao čak i nakon što smo mu priznali šalu!“

„Hugh se naljutio na mene što nisam imao povjerenja u njega, no mislim da je moj nedostatak povjerenja sasvim opravdan,“ šali se Lawrence. „Cijela stvar me toliko šokirala da nisam više znao što vjerovati. Odlučio sam da više nikada neću vjerovati nikome. Ni obitelji ni nikome. Nikada više!“

Kako bi stvorio kontrast sa privilegiranim i neurotičnim Njujorčanima, Lawrence je tražio jednostavne i nepretenciozne glumce za uloge Claya i Emme. Bio je vrlo uzbuđen kada su Sam Elliott i Mary Steenburgen prihvatili uloge.

„Sretan sam što imam priliku raditi sa Marcom Lawrenceom na jednom od njegovih scenarija,“ kaže Elliott. „On je nevjerojatno pametan i marljiv. Vrlo je specifičan u pogledu onoga što želi, no istovremeno je otvoren za suradnju. Uvijek traži način da poboljša film. Mislim da nisam nikada radio s redateljem koji radi toliko koliko Marc.“

Na pitanje o svom liku, Elliott odgovara, „Clay je predstavnik duha malih Američkih gradića koji je danas još uvijek živ. On i Emma vrlo vjerno oslikavaju određeni vestern senzibilitet; nezavisni su, marljivi i imaju moralni kodeks koji poštuju. Pošteni su i iznimno čestiti ljudi.“

Elliott, koji je pravi veteran dramatičnih vesterna kao što su Tombstone i The Hi-Lo Country, priznaje da mu je film Što je novo s Morganima? pružio priliku da pokuša nešto novo: „Ovo je prva komedija u kojoj sam glumio, i bilo je odlično.“

„Sam je divan glumac, i iako je već glumio ovakve uloge, bio je užasno uzbuđen idejom snimanja komedije; da vrstu uloge koju dobro poznaje postavi u potpuno novo okruženje,“ kaže Lawrence. „Jako pazi na detalje i uvijek je htio razgovarati o scenariju i njegovom liku. Bio je čvrsto odlučan odglumiti svoj lik najbolje moguće. Na primjer, htio je raspraviti koji točno kamionet Clay vozi. Pregledali smo 11 različitih kamioneta. Mislim, možda nije na prvi pogled očito, ali ja se baš ne razumijem u kamionete.“

Mary Steenburgen je imala sličnu motivaciju da prihvati ulogu u filmu Marca Lawrencea. „Veliki sam ljubitelj Marcovog filma Dva tjedna za ljubav sa Sandrom Bullock, a upravo sam završila snimanje jednog drugog filma na kojem sam radila sa Sandy. Pričale smo o Marcu Lawrenceu, o tome koliko je uživala u suradnji s njime, tako da sam bila sklona vjerovati da će to biti odličan projekt,“ kaže Steenburgen. „Čim sam pročitala scenarij sam rekla da pristajem. Priča je toliko zabavna, a moj lik je fantastičan.“

„Emma je osoba koja ne trpi besmislice, koja je snažna i malo toga na svijetu ju plaši,“ kaže Steenburgen o svom liku Emme, koja Paula uči kako se cijepa drva, a Meryl kako pucati iz pištolja. „Radi se o zaista zabavnom liku jer je ona pravi nestaško koji uspješno opstaje u muškom svijetu.“

„Već godinama se izdaleka divim Mary, koja me oduševila ulogama u nekih desetak filmova, od filmova Woodya Allena u kojima je glumila do filma Roditelji,“ kaže Lawrence. „Činjenica da je bila zainteresirana glumiti u ovom filmu je bila nevjerojatno uzbudljiva. Ona svom liku donosi jedan element koji nisam zapravo napisao u scenariju, određenu dražesnu luckastost. Emma je jako pametna i jako su joj simpatični ti Njujorčani, no kako djeluje pomalo neuravnoteženo, sve što kaže zvuči vrlo, vrlo interesantno.“

Snimanje sa Lawrenceom je Steenburgen pružilo sigurnost koju je trebala od njega kao redatelja i scenarista. „Marc Lawrence je jednostavno nevjerojatno talentiran. Vrlo je smiješan, pametan i realan, i posjeduje tu improvizacijsku kvalitetu koja znači da ako netko na snimanju predloži bolju ideju, on je otvoren iskušavanju, i uopće se ne osjeti njegov ego,“ komentira glumica. „Zbog toga se trudite dati sve od sebe.“

Steenburgen osjeća da je Sam Elliott u ulozi njenog muža Claya pružio potrebnu uvjerljivost vestern aspektu filma. „Sam jednostavno pruža autentičnost jer izgleda kao kauboj, kao oličenje divljeg Zapada. On filmu daje konkretnost koju vjerojatno nitko drugi nije mogao pružiti,“ kaže glumica.

Za još jedan par likova je bilo ključno odabrati prave glumce; Adama i Jackie, pomoćnike Paula i Meryl. Ovi likovi su imali manje scena u kojima su mogli prikazati vezu koju započinju. „Jesse Liebman je došao na audiciju za lik Adama, a ja sam trenutak nakon što je otišao rekao Ilene Starger, zaduženoj za dodjelu uloga 'Dobro, to je obavljeno'. Njegov pristup liku je jednostavno nevjerojatno sladak i smiješan i nevin. A Elisabeth Moss; svatko tko je ikada radio s njom priča kako je spektakularna. Jednostavno ne mogu vjerovati da glumi u našem filmu.“

Za ulogu plaćenog ubojice, Vincenta, autori filma su se obratili Michaelu Kellyu. A Lawrence komentira: „Hvala Bogu na Michaelu Kellyu. U ovakvoj vrsti komedije je teško napisati zlikovca; ako je pretjerano mračan, gledateljima neće biti zanimljiv, no mora biti dovoljno uvjerljiv da gledatelji ipak vjeruju kako su likovi u opasnosti. Kada pogledate Michaela, pomislite kako je on u stanju ubiti gomilu ljudi, iako je u stvarnom životu jedan od najsimpatičnijih ljudi koje sam upoznao, uz izuzetak činjenice da navija za Atlanta Braves.“

No, Lawrence se vjerojatno najviše dvoumio oko dodjele uloge male Lucy, unuke Earla Grangera (Wilford Brimley). Najvjerojatniji razlog je činjenica da je ulogu pisao imajući vlastitu dvanaestogodišnju kćer Gracie na umu, i što je odlučio dati joj tu ulogu bez da j je ijednom snimio.

„Jednostavno sam mislio kako je ona prava osoba za tu ulogu,“ kaže Lawrence. „Trebala mi je djevojčica njenih godina koja zna pjevati. I zapravo, bilo je fantastično imati ju uz sebe na snimanju; u početku su s nama u Santa Fe došli i moja žena i najmlađi sin, no morali su se u jednom trenutku vratiti kući pa smo Gracie i ja ostali sami. Ja bih se znao vratiti do svoje prikolice i pitati gdje mi je kćer, a odgovor bi bio 'Aha, u prikolici Mary Steenburgen je'. Zaista ju je usvojila cijela glumačka ekipa. Meni je to bilo snažno emotivno iskustvo, odličan način da u tom malom gradiću u New Mexicu provedemo malo vremena zajedno. Naravno, ovo je posljednji put da ćemo ikada raditi zajedno; ona je sada jednostavno preveliko ime za mene. Nedavno je glumila na Broadwayu.“

Iako je Lawrence bio nervozan zbog svoje kćeri, na snimanju je prevladavalo mišljenje da se odlično snašla u svojoj ulozi. „Oduševila me kada sam ju prvi puta čula kako pjeva,“ kaže Steenburgen.

SNIMANJE U NEW YORKU…

Snimanje je započeto u New Yorku, a Marc Lawrence je okupio fantastičnu produkcijsku ekipu koja je dobro upoznata sa snimanjem u popularnom gradu: Florian Ballhaus kao snimatelj i Kevin Thompson kao dizajner produkcije.

Sarah Jessica Parker se prisjeća kako je preporučila Thompsona, koji je dizajnirao filmove Otkucaji života i Igbyev pad. „Rekla sam kako već godinama želim raditi s njime,“ kaže Parker. „Toliko je odličan u svom poslu, talentiran i specifičan, no ne putuje. Mrzi napuštati New York.“

„Sastao sam se s Marcom jer sam pročitao scenarij i jako mi se svidio, iako je riječ o žanru koji inače ne radim,“ kaže Thompson. „Odmah smo se složili po pitanju iskustva priče, ideje dugogodišnjeg života u New Yorku i neočekivanom seljenju u druge dijelove zemlje. Mislim da bi u toj situaciji ljudi u početku zaista djelovali strano.“

Florian Ballhaus, koji je sa Parker surađivao kao snimatelj posljednje sezone serije „Seks i grad“, našao se iza kamere. „Florian je bio fantastičan,“ kaže Lawrence. „S njime sam imao odnos kakav sam oduvijek želio imati sa snimateljem. Toliko je nevjerojatno vješt, opušten i vrlo susretljiv, i kao da to sve nije dovoljno, još je i smiješan. Ako mi ikada dopuste da snimim još koji film, njega ću prvog zvati.“

Thompsonov izazov s dizajnom života Morganovih u New Yorku je bio kako uhvatiti njihov socio-ekonomski status, ali i prikazati emocionalnu temperaturu njihovog odnosa. Njihov stan na Upper East Side s početka filma „odaje dojam da u njihovom životu nešto nedostaje,“ objašnjava Thompson. „Paul se iselio, te u stanu nastaje praznina. Imaju blagovaonicu, no umjesto da ju koriste za večere, Meryl ju pretvara u radnu sobu.“

Stan Morganovih je također poslužio kao lokacija za škakljivu akrobaciju u kojoj se Meryl Morgan spušta po vanjskoj strani svoje zgrade bježeći od ubojice koji ju je pronašao u gradu. Thompson ističe kako stan koji su prikazali u filmu nije jedan jedinstveni prostor, pa su za ovu akrobaciju sagradili fasadu i balkon u Steiner Studios u Brooklyn Navy Yard.

Naravno, scene New Yorka morale su biti u oštrom raskoraku sa ostatkom filma, smještenim u Wyoming. „Svjesno smo se potrudili kako bi scene New Yorka snimili drugačije,“ kaže Lawrence. „Odjeća je drugačija, boje scena su drugačije, čak su kutovi snimanja i glazba drugačiji. Zamisao je bila da se u scenama New Yorka jasno osjete ritam i užurbanost ulica, kako bi postigli kontrast sa Wyomingom.“

Thompson je također uzeo u obzir izgled grada kao cjeline unutar konteksta samog filma, „Pokušali smo stvorili četvrt u kojoj oni žive kako bi u nju uklopili što više različitih elemenata klasičnog New Yorka, da to bude dijametralno suprotno njihovom iskustvu kada stignu u Wyoming,“ objašnjava Thompson.

Drugi način pomoću kojeg su umjetnički i vizualno razdvojili svjetove New Yorka i Wyominga u filmu je garderobom. Kostimograf Christopher Peterson, koji je sa Lawrenceom već surađivao na filmu Glazba i stihovi, pokazao se dorastao izazovu, usprkos početnoj zabrinutosti oko oblikovanja izgleda Sarah Jessice Parker.

„Moja prva reakcija kada sam saznao da je prihvatila ulogu je bila 'Bože, to je fantastično!' No, onda sam pomislio kako ću ja biti zadužen da odjenem Sarah Jessicu Parker i uhvatila me panika! Ali zaista je bila susretljiva i divna,“ kaže Peterson.

„Prva stvar koju mi je rekla je bila „Ne želim ikakvu sličnost sa Carrie',“ komentira Peterson svoju suradnju sa Parker na stvaranju lika Meryl. „Njen lik se bavi prodajom nekretnina u najotmjenijem dijelu New Yorka, stoga sam ju zamislio kao svojevrsnu Hitchcockovu junakinju. Nešto vrlo strogo krojeno, čistih linija, gotovo arhitektonsko. Dio filma koji se zbiva u New Yorku je u tom smislu bio jako veliki izazov, jer smo se morali držati stroge palete boja i oštrih linija, no ujedno likove učinit prepoznatljivima.“

… I SNIMANJE NA DIVLJEM ZAPADU

Ako vam Marc Lawrence djeluje kao osoba koja nikada ne bi snimala film u Wyomingu, u pravu ste. Prema riječima ljudi koji ga poznaju, „nevjerojatno“ nije niti približno dovoljno jaka riječ. Ko-producentica Melissa Wells, koja već godinama surađuje sa Lawrenceom, komentira; „Film Glazba i stihovi smo snimali deset blokova od Marcovog stana. On je pravi Njujorčanin u srcu. Na telefonu prati utakmice Metsa, i svako jutro jede bagel pecivo.“

„Marc je čovjek koji ne voli napuštati Upper West Side,“ primjećuje Hugh Grant. „Njemu je Central Park već previše prirode. Tako da je pisanje ovog filma, smještenog u ovaj mali zapadni grad, sa divljim životinjama, neobično mazohistički za njega.“

Mazohizam ili sadizam? Ipak su na kraju Grant i Parker imali najteži posao, izvršavanje svih zadataka koje je fizički aspekt komedije tražio od njih. „Jahanje konja, jahanje lažnih konja, trčanje usred pustinje scenu za scenom. Mislim, bilo je trenutaka kada sam pomislila 'Oni se samo zabavljaju. Ne završavaju snimanje scene jer im je zabavno gledati kako se mučim,'“ kaže Parker.

Drugi primjer: rukovanje puškom. Scenarij je zahtijevao da Parker nekoliko puta puca iz puške. „Naravno, Hugh i S.J. su morali proći tečaj sigurnosti rukovanja oružjem; morali su naučiti kako pucati,“ kaže Lawrence. „Na snimanju puške neće stvarno biti napunjene, no ipak su morali proći tečaj. No, istovremeno, nisam htio da se previše naviknu na puške. Njen lik je demokrat. Dakle S.J. je morala znati što radi rukujući puškom, no Meryl nije smjela.“

Preostalo je pitanje „gdje snimati?“ „Marc i Kevin Thompson su se na početku šalili predlažući da scene Wyominga snimimo u Central Parku,“ prisjeća se Wells. „U samom scenariju ima šala u kojoj šerif Lasy pita Meryl 'Biste li radije napustili New York ili umrli u njemu?' A ona mora razmisliti prije nego odgovori. Mislim da je to zapravo Marcov odgovor na isto pitanje.“

Šalu na stranu, Lawrence je bio svjestan što mu je potrebno kako bi film funkcionirao. „Ovo nije mogao biti umjetan Hollywoodski grad, isto kao što nije mogao biti neki grad u koji bi dvoje Njujorčana stiglo i reklo 'Joj, koji šarmantan gradić.',“ kaže redatelj. „U igri je morao biti stvaran, funkcionalan grad.“

Kada je došlo vrijeme za odabir lokacije za snimanje, morali su odabrati od širokih otvorenih prostranstava zapadnih Sjedinjenih Država. Otkrili su kako država Novi Meksiko ima sve što će im trebati; između ostalog starinski gradić Roy, u kojem živi samo 300 ljudi. Ime grada je poslužilo kao inspiracija Lawrenceu, koji je gradić u filmu nazvao „Ray“, a u samom gradu je ekipa provela posljednjih pet dana snimanja u Novom Meksiku, živeći bez suvremenog komfora baš kao Paul i Meryl u filmu.

„Mislim da se Hugh iskreno veselio iskustvu,“ kaže Lawrence. „Imao je tipičnu Englesku fascinaciju Američkim zapadom, baš kao što neki Amerikanci imaju sa Engleskim krajolikom. No, ja sam osobno bio poprilično nesretan. S.J. i ja bi bili najsretniji da nismo morali napuštati New York. Stigli smo tamo, i ljudi su bili maksimalno ljubazni, i sve je to bilo krasno ali ja jednostavno ne volim odlaziti od kuće. Tamo se sve vrti oko rodea, prašine, gnojiva i životinja. Uhvatila me panika kada sam shvatio da ne mogu naručiti kinesku hranu. Doslovce sam poljubio asfalt na aerodromu kada smo se vratili.“

Posebno je zanimljiva priča kako je produkcija odabrala baš grad Roy. Žena lokacijskog menadžera zaduženog za Novi Meksiko, Davida Manzanaresa, je bila u Royu i slikala neke probne slike kada je iz obližnjeg restorana izašla lokalna žena imenom Tuda Crews i pitala što radi. Crews, čija obitelj u Royu živi već sedam generacija, aktivno se bavi projektom revitalizacije grada koji posljednjih godina propada, i postala je neslužbeni ambasador grada kod filmske ekipe.

Upravo će stanovnici grada poput Tude i brojnih žena koje su pekle kolače i donosile ih na snimanje, i brojnih drugih koji su na filmu radili kao statisti, najviše oduševiti Lawrencea i ostatak ekipe tijekom snimanja u Royu.

Sljedeći korak je bio da Thompson, Ballhaus, Wells i Lawrence doputuju u ovaj udaljeni gradić kako bi pronašli lokacije za snimanje. „Zapravo smo se vozili okolo i nismo znali što točno tražimo,“ objašnjava Thompson. „S jednog kraja grada se vidi drugi. I mislim da smo upravo zato zavoljeli ovaj grad, što ga je moguće prijeći unutar nekoliko minuta.“

Kao dizajnera produkcije, Thompsona je privukao rustikalni šarm gradića. „Jedna od stvari koje mi se sviđaju kod Roya je vodeni toranj. I gdje god se nalazite u gradu, vidite taj toranj. Taj identificirajući detalj pojačava dojam malog gradića.“

Bilo je jasno da su pronašli lokaciju koju su tražili, što je značilo da se moraju uhvatiti sa sljedećim nizom izazova. Za početak, gdje će živjeti za vrijeme snimanja? „Anthony Katagas, naš izvršni producent, je predložio da sve prikolice parkiramo na parkiralište srednje škole i da živimo tamo. Da se možemo tuširati u prikolicama ili ako želimo, u sportskoj dvorani srednje škole. Meni se to činilo kao najgora ideja koju sam čuo u životu,“ kaže Lawrence. No, upravo to su napravili, a parkiralište je zbog atmosfere koja je podsjećala na ljetne kampove prozvano Kamp Roy.

Brojni članovi filmske ekipe su se u Kampu Roy prisjetili svog djetinjstva, kroz igre pogađanja (koje je često organizirala Mary Steenburgen) i igranje „ubojice“ (u kojoj bi ljudima bile nasumice dodijeljene tajne mete za „ubojstvo“). „Ako već ne možete snimati u New Yorku i navečer se vratiti kući, onda je Kamp Roy divna zamjena,“ kaže Parker.

Thompson je počeo svoj posao, preobražujući ovaj mali grad u Novom Meksiku u Wyoming, pošto je morao izmijeniti brojne regionalne specifičnosti koje se nisu uklapale. „Proveo sam dosta vremena istražujući, ne samo u smislu krajolika, već i arhitekture i kulturnih detalja, te odjeće, tkanina i namještaja. Wyoming je specifičan po puno stvari.“

Thompson je također morao gradić na Zapadu suprotstaviti hladnom i suvremenom dizajnu scena u New Yorku. „Htjeli smo da New York bude oštro suprotstavljen iskustvu Wyominga. Nismo htjeli stvoriti tipičan grad iz vesterna prepun stereotipa; htjeli smo da djeluje realističnije, sa svjetovnim kvalitetama zbog kojih bi u početku Morganima djelovao potpuno strano. I onda polako, kako vrijeme prolazi, bi grad i likovi postajali toplijima i pristupačnijima.“

Vjerojatno je najveći kompliment koji je Thompson mogao dobiti za autentičnost u stvaranju Raya stigao od iskusnog vestern glumca. „Sam Elliott, koji je bio vrlo specifičan u vezi detalja svog lika, odjeće, vozila i oružja, me u jednom trenu odveo na stranu i rekao kako je iznimno zadovoljan promišljenošću i detaljnošću s kojom je oblikovan radni prostor njegovog lika,“ kaže Thompson.

„Htjeli smo prikazati da su ljudi koji žive tamo srednja klasa,“ objašnjava Thompson životni stil Wheelerovih. „Nije sve sjajno i novo; imaju puno starih stvari o kojima pažljivo vode računa. No ti predmeti nisu nužno antikviteti, samo su stari i više funkcionalni nego estetski.“

Za brvnaru Claya i Emme, autori filma su pronašli predivan eksterijer na ranču Vala Kilmera u Pecos Valley, izvan Santa Fea. Thompson nastavlja; „Htjeli smo prenijeti da Paul i Meryl kada prvi puta stignu u brvnaru osjećaju kako neće uspjeti izdržati. A da se onda s vremenom udomaće. Tako da nam je trebao prostor koji se može doživjeti i pozitivno i negativno. I mislim da što više vremena provedete tamo, to ste opušteniji. I stvari više ne djeluju tako loše.“

Kako bi upotpunio Zapadnjački dizajn, kostimograf Christopher Peterson se uputio u Wyoming u potrazi za autentičnom odjećom. „Prva scena u Wyomingu prikazuje Hugha i Sarah Jessicu kako kupuju,“ objašnjava Peterson. „Proveo sam dva tjedna sa pomoćnikom u Wyomingu kupujući; tako da je sve što vidite u filmu sasvim realistično. To je sve što imam za reći.“

Peterson se zamislio u ulozi Njujorčanina u malenoj trgovini i s tom perspektivom sakupio tone odjeće koju je onda donio natrag u New York kako bi Parker i Grant mogli samostalno odabrati što žele. „Stvorio sam atmosferu rasprodaje i pustio ih da sami prebiru po odjeći i odaberi stvari na koje reagiraju.“

Odijevanje Steenburgen i Elliotta je bilo puno jednostavnije. „Mary Steenburgen i Sam Ellitoo su bili pravi užitak, a svojim ulogama su donijeli puno toga što odjeća nije mogla,“ kaže Peterson. „Oboje toliko dobro nose taj izgled jer im je poznat. Sam ima velikog iskustva sa glumom u vesternima, a Mary je djevojka iz Arkansasa pa razumije mentalni sklop. Oni razumiju kaubojski šešir, remen i čizme te što oni predstavljaju.“

Zapravo, Elliott je već posjedovao toliko garderobe prikladne za njegov lik da je jednostavno donio djelić toga na snimanje. „Uvijek je lijepo kada možete nositi vlastiti šešir,“ smije se glumac. „Imao sam jedan šešir koji je savršeno odgovarao za ovaj film. Uvijek je šešir najvažniji.“

Steenburgen je bila jednako zadovoljna odjećom odabranom za lik Emme. „Moram priznati da mi je ovo najdraža odjeća od svih filmova u kojima sam glumila jer sam neprestano u trapericama i kaubojskim čizmama“ kaže glumica.

„Jedna stvar koju sam naučila snimajući ovaj film je da svaki pojedini komad kaubojske odjeće ima svoje značenje i smisao,“ nastavlja Steenburgen. „Šešir je ključan jer radite na suncu i izloženi prirodi. Marama postaje bitna kada se podigne prašina, a rukavice vam štite ruke od sunca, jer je dok držite uzde moguće zaraditi opekline od sunca. Čizme svi znamo čemu služe, a traperice su jednostavno najudobnije.“

Gradonačelnik grada Roy Fluman priznaje kako je ugošćivanje produkcije filma bilo od velike koristi gradu. „Sony Pictures je pokrenuo sastanke u gradskoj vijećnici kako bi se upoznali s ljudima u gradu i kako bi im objasnili što će se sve događati tijekom snimanja. Onda su došle radne ekipe koje su počele popravljati zgrade. Sve skupa je bilo prilično uzbudljivo. Odmah sam znao da će to gradu donijeti ekonomsku korist.“

Filmska ekipa i glumci su se naprosto zaljubili u maleni gradić i njegove srdačne stanovnike, tako da su dragovoljno osigurali da produkcija pruži maksimalnu podršku ekonomiji Roya i zajednici u širem smislu; od korištenja lokalnog restorana kao jedne od lokacija u filmu, do identificiranja društvenih programa koji su trebali financijsku podršku.

Parker je ovo iskustvo doživjela dvojako; tužno i lijepo. „Jako me rastužilo što taj gradić, poput brojnih drugih u Americi, jednostavno umire. Autoceste i zaobilaznice su potpuno izmijenile lice Amerike, i direktno su odgovorne za ovakve situacije. Mislim da je vlak jednostavno prestao dolaziti u Roy, a jednom kada tako izgubite povezanost gotovo je nemoguće opstati kao zajednica, ako ste ovoliko udaljeni.“

Ekipa je napustila Roy za snimanje klimaksa filma, scene kada se Paul i Meryl napokon suočavaju sa ubojicom Vincentom na rodeu. Thompson je htio pronaći rodeo koji bi bio prikladne veličine za mali Zapadnjački grad. „Pronašli smo fantastičan rodeo u Galisteu; slatki mali rodeo koji se otvara jednom godišnje,“ kaže Wells.

„Rodeo je bio u zaista lošem stanju, no imao je osnovne elemente koji su nam trebali. Za početak, bio je odgovarajuće veličine. I na neki način je imao ugodnu atmosferu. Hodali smo uokolo i jednostavno se osjećali dobro što smo tamo. Stoga smo odlučili snimati tamo, i smislili kako ga malo oživjeti bez da ispadne pretjerano Hollywoodski i pretjerano velik,“ kaže Thompson.
Bringing Definition to High Definition

Natrag na “Sinopsisi filmova”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.

Ads

Info tab

Ukupno je: 35 korisnika/ca online; 2 registrirana/e, 0 skrivenih i 33 gosta.
Registriranih korisnika/ca: Baidu [Spider], Google Adsense [Bot]
Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 183 dana 12 pro 2016, 09:24.
Ukupno postova: 23579.
Ukupno tema: 3036.
Ukupno korisnika/ca: 7352.
Najnoviji/a korisnik/ca: culibrkd.
Rođendan, danas, nema nitko.