Press release filma International (The International)

Opisi radnje, zapisi sa snimanja, te detaljne informacije o glumcima i produkciji potražite za aktualne filmove u ovom podforumu!
Odgovori
Avatar
Darco
HDTV Mastermind
Postovi: 1978
Pridružen/a: 25 ožu 2008, 18:59
Lokacija: Croatia
Kontakt:

Press release filma International (The International)

Post Postao/la Darco » 05 ožu 2009, 22:02

The International
The International
international.jpg (8.3 KiB) Pogledano 5152 puta.
Redatelj: Tom Tykwer
Glumci: Clive Owen, Naomi Watts, Armin Mueller-Stahl, Jack McGee

Sinopsis: Agent Interpola Louis Salinger (Owen) i pomoćnica okružne tužiteljice s Manhattana Eleanor Whitman (Watts) odlučni su privesti pravdi jednu od najmoćnijih banaka na svijetu. Otkrivajući niz protuzakonitih aktivnosti, njih dvoje slijede trag novca iz Berlina preko Milana i New Yorka sve do Istanbula. Našavši se usred opasne potjere po cijelom svijetu, zbog svoje ustrajnosti u opasnost dovode vlastite živote jer njihove mete ne prežu ni pred čim kako bi mogli nastaviti financirati terorizam i rat...

FILM POČINJE IGRATI 12.03.

PODACI O PRODUKCIJI

U intrigantnom trileru The International, Interpolov agent Louis Salinger (Clive Owen) i pomoćnica istražnog tužitelja s Manhattana Eleanor Whitman (Naomi Watts) odlučno privode pravdi jednu od najmoćnijih svjetskih banaka. Razotkrivajući čitav niz nezamislivih kriminalnih radnji, Salinger i Whitman slijede tijek novca od Berlina, preko Milana i New Yorka, pa sve do Isranbula. Zatekavši se usred napete potjere preko čitave zemaljske kugle, njihova čvrsta namjera stavlja im živote na kocku jer njihova meta ne preže ni pred čime – pa čak ni pred ubojstvom – kako bi nastavili financirati terorizam i ratovanje. U režiji Toma Tikwera (Run Lola Run) prema originalnom scenariju iz pera Eric Warren Singera, The International je sniman na lokacijama u Njemačkoj i diljem Europe.

Columbia Pictures Vam predstavlja, u suradnji s Relativity Media, u produkciji Atlas Entertainmenta, The International, film u režiji Toma Tikwera. Zvijezde filma su Clive Owen, Naomi Watts, Armin Mueller-Stahl i Brian F. O'Byrne. Film je režirao Tom Tikwer. Produkcijski dio odradili su Charles Roven, Richard Suckle i Lloyd Phillips. Scenarij je napisao Eric Warren Singer. Izvršni producenti su Alan G. Glazer i Ryan Kavanaugh. Za kameru je zadužen Frank Griebe. Dizajnerica produkcije je Uli Hanisch. Montažu je odradila Mathilde Bonnefoy. Kostimografiju je izradila Ngila Dickson. Glazbu za film napisali su Tom Tykwer, Johnny Klimek i Reinhold Heil.

O FILMU

«U filmu The International riječ je o dvoje ljudi koji nastoje pobijediti sile koje su daleko veće i jače od njih samih,» pojašnjava producent Charles Roven. «Svi smo mi samo pijuni u svijetu velikih korporacija, a našim sudbinama upravljaju njihovi planovi. Ali ovaj nam film želi pokazati da, bez obzira koliko se beznačajnima osjećali, i mi pojedinci možemo utjecati na stvari oko nas.»

Na filmu, agent Interpola Louis Salinger (Clive Owen) i pomoćnica okružnog tužitelja s Manhattana, Eleanor Whitman (Naomi Watts) kreću u potjeru za pravdom, nastojeći svrgnuti daleko nadmoćnijeg neprijatelja: međunarodnu banku čiji financijski i politički kraci dosižu do raznih svjetskih vlada. Iako se njihova zadaća čini nemogućom, oni čvrsto odlučuju svrgnuti banku koja je do sada dokazala da ne preže ni pred čime, čak ni pred ubojstvom, kad je riječ o promicanju njezinih interesa.

Ukoliko vam se čini da je priča ukradena s naslovnih stranica novina, komentira Tom Tykwer, to je stoga što su novinski naslovi do sada dokazali da banke zaista kontroliraju sve aspekte naših života. «Sav ovaj kaos u kojem danas živimo započeo je kad su banke krenule iskorištavati ljude i poticati ih da žive daleko iznad svojih mogućnosti,» pojašnjava. «Odluke banaka imaju dalekosežne posljedice – riskiramo gubitak domova, gubitak posla, u konačnici, riskiramo cjelokupnu kvalitetu našeg života. Globalna ekonomija prerasla je u ogromno moćno carstvo, a generalni direktori vodećih korporacija – za koje nitko od nas nije glasao – vrše ogroman utjecaj nad politikom, ekonomijom, našim svakodnevnim životom, nad svime.»

No, iako je The International tek fikcija napuhana do razine dobrog trilera, Tykwer naglašava da je ključni problem u realnossti nepromijenjen. «U samoj srži filma nalazi se dvoje sasvim običnih ljudi – ljudi poput vas i mene – koji se bore protiv hladnokrvne korporativne zvijeri koja na prvi pogled djeluje nesalomljivo. Mislim da se svatko od nas može prepoznati u njihovoj borbi,» komentira.

To zanimanje za preispitivanje pojma individualnog herojstva u borbi protiv nadmoćnih sila i uz najgore kušnje, postalo je jedno od glavnih Tykwerovih odličja. «Salinger se ne trudi samo razotkriti kriminalne radnje iza kojih stoji banka, on na neki način zapravo bije jednu ideološku bitku,» pojašnjava redatelj. «Generalni direktori upravljaju svijetom kao da se je riječ o nekoj vrsti biznisa, a ne o svijetu u kojem žive ljudi koji nastoje ostvariti neke smislene međuljudske odnose. Oni su ponajprije pragmatičari, a Salinger se želi odmaknuti od njihovog pogleda na svijet.»

Pri prvom čitanju scenarija, Tykwera je zaintrigirala ključna scena: scena u kojoj filmski heroj, Louis Salinger slučajno nalijeće na bankovnog plaćenog ubojicu kako šeće jednom od ulica Manhattana. Tiha napetost unutar te scene, dok Salinger i njegove kolege slijede ubojicu, postepeno raste do vrhunca pokraj muzeja Guggenheim. «Ta je scena na mene ostavila neponovljiv dojam, i odmah sam je prepoznao kao sjajan filmski trenutak,» Tykwer se prisjeća. «Kako se scenarij dalje razvija u smjeru događaja pred muzejom Guggenheim, počeo sam razmišljati kako bi cijela ta priča mogla postati vrlo zanimljiv film. Posljednjih 40 stranica scenarija naprosto su me oduševile.»

«Mislim da je Tom pravi vizionar,» komentira Owen. «Ima nevjerojatan osjećaj za filmski stil, uz određenu dozu ljudskosti koja prožima njegov cjelokupni rad. Perfume, Run Lola Run, Heaven, sve su to stilski vrlo zanimljivi, modernistički i nadasve raznoliki filmovi, uvijek s vrlo jakim likovima. Ali dodatno, tu je i njegov osjećaj suosjećanja i razumijevanja ljudskog stanja, što je definitivno još jedna vrlo važna dimenzija njegovog rada.»

«Tom je imao vrlo specifičnu viziju onoga što je želio postići ovim filmom,» komentira Roven. «No on je ujedno i sjajan suradnik. On vrlo dobro razumije uloge ostalih suradnika na produkciji, a sa sobom dovodi i sjajan tim ljudi s kojima surađuje još od samih početaka svoje filmske karijere. On je jedan od najboljih ljudi s kojima sam do sada imao priliku surađivati, i to ne samo po pitanju osmišljanja filma, već i načina na koji to sprovodi u djelo. On stvarno od ljudi izvlači ono najbolje – kada snima, on se ne drži samo striktno scenarija, već ga sa svakom novom scenom još dodano poboljšava.»

«On je uspio unjeti dozu uzbuđenja sa svakim novim sastankom, i to počevši od našeg prvog susreta prije nekoliko godina,» komentira producent Richard Suckle. «On posjeduje nevjerojatnu količinu energije, i jednostavno obožava snimati filmove. On je jedan od onih filmaša s kojima zaista želite proći čitav dugi put stvaranja filma.»

Iako je riječ o priči, film The International inspiriran je stvarnom životnom dramom koja se odvila oko sloma The Bank of Credit and Commercial International. Osnovana tijekom sedamdesetih u Karachiju, Pakistan, s glavnim osnivateljem Aghom Hasan Abedijem, ta je međunarodna banka ubrzo prerasla u najsvestraniju operaciju pranja novca u povijesti bankarstva. Uz financijske usluge, banka je nudila i paralelne usluge nabave i švercanja oružja, usluge obavještajne službe, uz podržavanje terorizma. Britanske i američke pravne službe konačno su 1991. godine razotkrile njihovo dubinsko djelovanje, i to u trenutku kad je banka propala.

Scenarist Eric Warren Singer komentira da je stvarni skandal oko BCCI bio «najveći kriminalno-korporativni zahvat u povijesti svijeta. Tijekom nekoliko proteklih godina, kulminiravši u vidu trenutne financijske krize, imali smo priliku svjedočiti dosad neviđenoj eskalaciji korporativne pohlepe, no ono što me najviše fasciniralo u vezi BCCI-ja jest da tu nije bilo riječi samo o pohlepi; oni su se profilirali u banku koja radi za one što se nalaze u crnoj i sivoj zoni našeg svijeta – za špijunske organizacije, krijumčare droge, organizirani kriminal i tiranine koji vladaju trećim svijetom zgrčući novac kroz pljačku svog vlastitog naroda. BCCI je bila banka s kompletnom udlugom, banka koja je svojim klijentima nudila čitav niz usluga. Bilo da je riječ o transferu novca na drugi kraj svijeta a da mu se pritom zametne trag, ili o naručenom ubojstvu, BCCI je bila banka kojoj ste se mogli obratiti s punim povjerenjem. A pritom su imali odrješene ruke, baš poput terorističkih organizacija i organiziranog kriminala, jer su ih i vlade širom svijeta – uključujući i našu – također trebale i koristile njihove usluge. Iako je BCCi zatvorena tijekom devedestih, i danas postoje banke uključene u sličnu vrstu poslovanja – pranje novca, promicanje i održavanje ratnih sukoba kako bi mogli profitirati od dugova nastalih ratom. Banka u našem filmu je verzija BCCI-ja iz 21. stoljeća, i baš kao i njezine inačice u stvarnom svijetu, vrlo je sofisticirana, te stoga i opasnija od svoje prethodnice. Današnje inačice BCCI-ja ponešto su uspjele i naučiti od svoje prethodnice, te su uz sebe stvorile organizacije tako kompliciranih struktura da je pravoduđu gotovo nemoguće ući im u trag i kazniti ih zbog njihovih ilegalnih aktivnosti.»

Iako je slučaj oko BCCI-ja poslužio kao inspiracija za scenarij, Singer tvrdi da je ova osuvremenjena priča vrlo bliska modernoj publici u doba kad se naziru naznake skandala po novinama. «Iako je ovaj film zasnovan na događajima iz prošlosti, svima nam je bilo važno da se stvar nekako poveže s današnjom situacijom – i nažalost, mislim da nitko ne može osporiti nevjerojatne poveznice s današnjicom. Tijekom osamdesetih, BCCI bila je najveća prijevara ikada, a danas je premašuje samo skandal Madoff. BCCI je bila jedna od prvih međunarodnih banaka koja je agresivno promovirala svoje predatorske kreditne usluge,» komentira scenarist, «a danas cjelokupni svjetski financijski sustav proživljava najgoru krizu još od razdoblja Velike Depresije, a sve je to rezultat silnog kreditiranja i beskrupuloznih manipulacija dugovima. Iste principe kreditiranja primjenjuju i kartične te stambeno-kreditne ustanove kako bi zadužili pojedince u zemljama prvog svijeta u svrhu porobljavanja čitavih zemalja trećeg svijeta.»

Dodatno, komentira Tykwer, pjesnička sloboda omogućila je autorima filma da pristupe projektu raširenih ruku. «Nismo željeli ovaj triler ogrnuti zavjesom činjenica i elemenata koji bi ukazivali na to koliko je cijela priča bliska stvarnim događajima,» komentira redatelj. Singer dodaje, «Svo vrijeme bili smo svjesni da želimo napraviti film koji nadasve podsjeća na triler iz sedamdesetih. Nastojali smo postići ravnotežu između filma koji je sam po sebi već dovoljno težak da nalikuje nekom moralnom ekspozeu, ali koji istovremeno ima brzinu i opipljivu napetost klasičnog paranoičnog trilera.»

Film The International zahtijevao je snimanje na raznim svjetskim lokacijama, snimano je u četiri različite zemlje na dva kontinenta, što je bio neodoljiv izazov za cijelu filmsku ekipu. Producent Lloyd Phillips, veteran filmskih produkcija od Beyond Borders do Twelve Monkeys, komentira, «Snimanje filmova, baš kao i mnoge druge stvari, postalo je vrlo globalno. Filmski studiji odlaze na snimanja u Rusiji ako se radnja odvija u Rusiji, ili u Kinu, ako je riječ o Kini, odnosno Indiju kad se film odvija u Indiji. Obožavam snimati po raznim dijelovima svijeta, jer filmske ekipe postaju sve vještije i vještije. Kada snimate u tako puno zemalja kao što je bio slučaj s filmom The International, morate jako pažljivo isplanirati svako snimanje, ali konačni rezultat pruža vam nevjerojatan osjećaj zadovoljstva.»

O PRODUKCIJI

Kako bi ispričali priču o The International, autorima filma bio je potreban međunarodni tim, sa stručnjacima širom svijeta. Produkcijskom timu se uz Charlesa Rovena i Richarda Sucklea pridružio i producent Lloyd Phillips, koji ima nevjerojatno znanje o čitavom nizu lokacija te o logistički zahtjevnim snimanjima. Phillips se pokazao od neprocijenjive važnosti kad su Roven i Suckle selili svoju putujuću produkciju u Istanbul, Berlin, Lyon, Milano i New York.

Dodatno, Tom Tykwer s istom osnovnom grupom kreativnih suradnika radi već godinama, te je isti tim okupio i za potrebe snimanja filma The International. Među njima je i snimatelj Frank Griebe, koji je snimao ama baš sve Tykwerove filmove, dizajnerica produkcije Uli Hanisch i montažerka Mathilde Bonnefoy. Oskarom nagrađena kostimografkinja Ngila Dickson, s prebivalištem na Novom Zelandu, bila je svježa akvizicija ove europske četvorke.

Film je uglavnom sniman na lokacijama u i oko Berlina, te namjerno predstavlja kapitalističku modernu arhitekturu, radije nego oronule zgrade s nešto više osobnosti. Scena s Guggenheimovim muzejom snimana je na pozornici u blizini Babelsberg Studija gdje je vjerno kopirana unutrašnjost slavnog njujorškog muzeja iz radionice kultnog Frank Lloyd Wrighta. Raspored snimanja započeo je s tjednom snimanja vanjskih scena po Istanbulu; jedan dan snimanja u Lyonu prikazao je Louisa Salingera u stvarnom središtu Interpola; tri tjedna vanjskog snimanja po Milanu prikazuju Salingera i Whimanicu u tom gradu tijekom sredine istrage. Zadnji tjedan snimanja odvijao se u New Yorku, gdje su filmaši odlučili prikazati onu stariju stranu grada, kao neku vrst kontrasta naspram Berlina.

Kroz čitav film, arhitektura igra važnu ulogu, jer su kroz nju prikazani stari i novi svijet. Ultramoderni krajobraz prikazuje banku smještenu u Berlinu, gdje staklene i betonske konstrukcije simboliziraju kontradikciju između navodne transparentnosti i nepristupačnosti financijskog svijeta. Milano spaja novi i stari svijet kombinirajući klasičnu i modernu arhitekturu, a onaj starije, znatno opipljivije okruženje prikazano je u New Yorku. Za potrebe samog finala, Istanbul je postavljen kao kontrast između tradicije i modernog, kako u fizičkom, tako i u moralnom smislu.

Kako se Salinger sve više približava svom plijenu, pozadina se mijenja iz visoko stiliziranog modernizma prema starom klasicizmu.

«Uz pomoć Franka Griebea i Uli Hanisch, razvili smo spektar boja kako bismo prikazali svaki grad na poseban način, a da pritom izgledaju kao da su svi dio jednog te istog svijeta,» kaže Tykwer.

Svi suradnici na filmu djelili su isto uvjerenje da je triler žanr s kojim je publika dobro upoznata i da kao takav zahtjeva autentičnost. «Smatrali smo da je važno snimati na svim tim različitim lokacijama kako bi film dobio na autentičnosti, i to ne na neki razmetljiv način, već stoga što je cijela stvar bila integralni dio same priče,» kaže producent Suckle.

U nastojanju da zadovolje tu potrebu, lokacije u navedenim gradovima birane su na način da odgovaraju vizualnom stilu filma, a da se pritom uklapaju u stvarni svijet. Ekipa je odlučila izbjegavati podvaljivanje ulice u Berlinu pod ulicu u New Yorku, tako da je film uglavnom sniman na stvarnim lokacijama u svim navedenim gradovima.
Bringing Definition to High Definition

Odgovori